21. 12. 2010.

Ispred OŠ Prečko 33 člana folklornog ansambla „Croatia“ na poziv gradonačelnika Izmira kreće put Turske tj. Izmira kako bi sudjelovali na 6. međunarodnom festivalu folklora. Pridružili su nam se i naši dragi “alžirci“ Petra, Jasmina, Zoran, Jasmin, Tomislav a za ovo gostovanje nam se pridružio i Luka koji je pojačao naše tamburaše . Moramo im odmah zahvaliti na pomoći i pohvaliti jer bez njih ne bi bilo isto.

Potrpali smo kofere, dekice, jastuke, klopu i cugu te brdo reklamnih materijala u bus i prije polaska provjerili putovnice, te nakon što smo utvrdili da smo svi prisutni, pustolovina je počela. Izmir je grad od ukupno 4.000.000 stanovnika. Smješten je na obali Egejskog mora te je glavna turska izvozna luka i druga po izvozu iza Istanbula. Do Izmira ima oko 2000 km ali mi smo sigurni u vještinu naših „starih“ vozača Zdravka i Drage te u udoban bus tvrtke PP Marić. Nazdravili smo u ime što sretnijeg i sigurnijeg dolaska na odredište. Naravno da je već u Vrbanima otvoren prvi sendvič (Zoki) a ostali su odmah slijedili njegov primjer. Izvadili smo sve specijalitete koje smo pripremili za put, bilo je tu pohanaca, sendviča, spljoštenih krafni, kobasica, orehnjače, mađarica. Sve to degustirali smo uz kapljicu domaćeg vina i domaću šljivovicu, naravno bilo je i sokova. U Velikoj Kopanici čekao nas je 34. član naše ekipe koji je par dana prije obavio svinjokolju te nas opskrbio većom količinom friških čvaraka, kobasa, luka (samo zbog Suze!) a svi smo se složili kako na slijedeće gostovanje obavezno idemo preko Velike Kopanice gdje ćemo uvijek pokupiti Tomislava. S obzirom na duljinu putovanja uz manje zahvate prešani karton pretvorili smo u stol za igranje bele te smo uz igru i pjesmu brzo došli do granice. Prilikom prelaska granice sve je prošlo u najboljem redu. Uživali smo u zalasku sunca i panorami. U 22:00 stigli smo u glavni grad Bugarske, Sofiju. Svi smo bili oduševljeni jer smo znali da nas tamo nakon autobusnih sjedala čeka krevet za odmor. Znali smo već unaprijed kako će sobe biti podijeljene i kakav je hotel (i lani smo bili tamo smješteni) tako da smo se brzo smjestili i raskomotili u hotelu Rodina. Naravno da je palo druženje po sobama a vodstvo i pratnja se družila u predvorju hotela uz hladnu Zagorku.

22. 12. 2010.

Poslužen nam je doručak od 07:00 do 9:00. Mnoge je zbunila druga vremenska zona i pomicanje sata za jedan sat unaprijed tako da su neki zamalo ostali bez doručka. Međutim, bez obzira na to svi smo se pojavili na doručku, te smo tako zadovoljni pruženom uslugom napustili hotel u 9:00 h. Prilikom vožnje nastavili smo pjevati stare svima poznate evergreene. Nastavilo se i s belom. Oni koji se nisu uspjeli odmoriti u hotelu imali su priliku putem dremuckati. U 13:40 stigli smo na granicu Bugarska – Turska. Prilikom pregledavanja putovnica na Bugarskoj granici svi smo trebali izaći van iz autobusa. Na turskoj granici zadržali smo se 1 h. Opet smo svi trebali izaći iz autobusa, prtljaga je prošla dodatni pregled, kao i autobus, te smo tako nakon dugotrajnog i temeljitog pregleda prešli tursku granicu u 15:00 h. Neumorni tamburaši skratili su čekanje svirkom. Nakon što smo prešli granicu, odmah se primijetilo oduševljenje u autobusu. Sunce nam je nakon guste magle poželjelo dobrodošlicu. Nastavilo se druženje uz belu, kapljicu vina i šljivovicu. Zahvaljujemo sponzorima Hrvatskoj turističkoj zajednici i Turističkoj zajednici grada Zagreba koji su nas obogatili promidžbenim materijalima za podjelu. Svima je podijeljena vrećica s natpisom “CROATIA”. Na putu do Istanbula častili smo se pogačicama s čvarcima koje su bile definitivno hit. Oko 19:00 h stigli smo u Istanbul. Zbog velike gužve na cestama dugo smo se zadržali prolazeći grad. U 19:40 prošli smo most koji povezuje Europu i Malu Aziju. Ispred nas je duga vožnja i puno kilometara. Odmarali smo i odbrojavali sate do dolaska u Izmir.

23. 12. 2010.

Nakon duže vožnje i spavanja u busu ugledali smo Izmir . Stigli smo točno u 05:00 h. Smjestili smo se u hotel Yumukoglu i s nestrpljenjem čekali da legnemo u krevet.

Doručak nam je poslužen od 07:00 do 10:00 h. Nakon sendviča oduševilo nas je toplo lisnato tijesto punjeno sirom. Nakon doručka obučeni u nošnje okupili smo se ispred hotela u 11:00. Tu smo se upoznali s našim dragim vodičima Zeynep i Cagdasem te našim osiguranjem „kiborgom“ (tako ga je prozvao Jurica jer čovjek spava 2 sata dnevno) Ašikom i otišli na ručak u 12:00 h. Nakon ručka slijedio je mimohod i otvaranje festivala. Svi sudionici 6. Balkan Dances Festivala (BIH, Bugarska, Makedonija, Rumunjska, Slovenija, Kosovo, Crna Gora, Albanija,Grčka i Turska ) okupili su se na trgu kraj mora gdje se održalo svečano otvorenje festivala uz najviše predstavnike vlasti koji su nam zaželjeli dobrodošlicu. Domaćini su se predstavili prigodnom izvedbom. Nakon toga slijedio je mimohod. Krenuli smo prema glavnom trgu, Konak Squareu gdje se odvijao program. Putem smo pozdravljali građane i pjevali uz tamburaše. Trg je bio ispunjen publikom koja nas je srdačno pozdravljala. Program je počeo u 15:30 sati. Smjestili smo se iza pozornice i s nestrpljenjem čekali naših pet minuta da se predstavimo. Razmjenjivali smo iskustva prilikom putovanja do Izmira s plesačima iz BIH. Nastup je prošao odlično. Publika je bila oduševljena izvedbom, a mi smo probili tremu za daljnje nastupe koji nas čekaju. U 17:00 h odjurili smo presvući se u hotel jer nas je u 18:00 čekala večera. Prilikom večere posluženo nam je tursko tradicionalno jelo dolma (paprika punjena rižom). Kao glavno jelo poslužena nam je piletina uz rižu, a kao desert krema od jaja i mlijeka, slično pudingu. Nakon večere otišli smo do Atlas Paviljona gdje se u 20:00 h održao koncert (Husnu Senlendirici i Suzan Karades). U 21:00 napustili smo koncert te otišli pješke do hotela gdje smo nastavili druženje u predvorju hotela. Pridružio nam se naš simpatičan vodič Cagdas Turk. Tako smo se uz degustaciju piva Efes ugodno družili do kasnih sati.

24. 12. 2010.

Probudili smo se oko 10:00. Nismo svi otišli na doručak, budući da je ručak bio u 12:30. Imali smo priliku ostati duže u krevetu, iako je neke spremačica probudila. Nakon doručka ponijeli smo nošnje i okupili se ispred hotela i krenuli prema mjestu gdje obično ručamo. Kad smo stigli otišli smo se presvući u nošnje. Sudjelovali smo na izložbi fotografija. Nakon izložbe, ručak. Poslužena nam je krem juha kao predjelo, glavno jelo bila je purica uz koju smo dobili lepinju. Uspjeli smo isprazniti tanjure. Nakon ručka imali smo slobodnog vremena te smo to iskoristili za šoping. Zadržali smo se 1 h. Svi smo našli nešto prigodno za sebe. Opet u nošnje pa na nastup na glavni trg, Konak Square. Nakon nastupa, užina (sendvič, sok i kolač). Nismo se dugo zadržali jer nas je čekao slijedeći nastup u 18:30. Nastup se održao u sportskoj dvorani. Nastupali su plesači iz Turske, Makedonije, Albanije, Slovenije, te naravno iz Hrvatske. Nakon uspješnog nastupa i gromoglasnog pljeskanja publike čekala nas je večera u 20:30 h. Presvukli smo se u autobusu. Budući da je bio Badnjak kao glavno jela nam je poslužena riba. Svaka čast domaćinima. Povratak u hotel.

Kako su u blizini hotela 3-4 crkve naš vodič i voditelj Jurica obišli su ih sve u nadi da ćemo naći koju otvorenu i da ćemo prisustvovati polnoćki no nismo bili te sreće tako da smo druženje nastavili na polukatu hotela gdje smo uz makovnjaču, orehnjaču, domaću šljivu, te prigodne zvukove naših tamburaša svi zajedno u pjesmi dočekali Božić.

25. 12. 2010.

Kao i obično, doručak od 7:00 do 10:00 h. Okupili smo se ispred hotela i otišli na ručak u 12:00 h: krem juha od rajčice kao predjelo, a kao glavno jelo punjeni patlidžan uz rižu. Za desert posluženo nam je nešto kao naša riža na mlijeku. Nakon ručka autobus nas je ostavio na rivi. Od 13:30 do 15:30 uživali smo u vožnji brodom. Svi sudionici festivala okupili su se na brodu. Smjestili smo se na katu gdje smo plesali uz hitove po izboru DJ-a. Poslužen nam je narezak, grickalice. Također smo mogli kušati vrhunsko crno vino, a za najmlađe poslužen je sok. Uživali smo uz vjetar u kosi i pogledu na Izmir. Dva sata uživanja prošla su u trenu, čekala su nas još dva nastupa navečer. Prvi nastup bilo je u zatvorenoj dvorani (Cigli Silion Conference) u 18:30. Drugi nastup održao se na otvorenom. S obzirom na Božić zamolili smo organizatore da na večer nastupamo prvi te da stignemo na večeru prije svih kako bi u na stolove ostalih grupa postavili sitne poklone i da se naši tamburaši pripreme za prigodni nastup. Prije početka večere, Renata je na savršenom engleskom čestitala Božić svima koji ga slave te se zahvalila organizatorima i drugim grupama koji su nama čestitali Božić, a tamburaši su u idućih pola sata napravili feštu kako to oni znaju. Pohvale idu i organizatorima jer je sala bila ukrašena božićnim nakitom, bor je bio na pozornici, dedeki mrazovi su visili s plafona i svi smo imali osjećaj kao da smo u nekom hotelu u Hrvatskoj. Poslije ukusne večere, stolovi su razmaknuti i počeo je DJ party uz zvukove techna. I staro i mlado uživalo je u zanosnom ritmu a Hrvati su naravno otišli među zadnjima. Premda daleko od kuće, ovaj će Božić mnogima zasigurno ostati dugo u sjećanju.

26. 12. 2010.

Okupljanje ispred hotela, odlazak na ručak u 12:00 h. Kao predjelo poslužena nam je krem juha od gljiva, a kao glavno jelo piletina uz rižu. Nakon ručka otišli smo do hotela. Primili smo poklone domaćina torba “Balkan Folk Dances Festivala”. Presvukli smo se u nošnje i otišli autobusom na nastup. Nastup je odlično prošao. Nakon nastupa otišli smo do obližnjeg bazara i tamo je svatko pronašao nešto za sebe i svoje najmilije. Kupovao se nakit, marame, satovi, tenisice. Naravno da je cjenkanje sastavni dio trgovine i da je sva roba orginal - Rolex za 12 € i kaj sad neki govore da su Rolexi skupi! Prilikom večere makedonska grupa priredila je feštu uz njihovu glazbu. Naučili smo nove korake i dobili njihov CD. Nakon večere mlađi uzrast otišao je na spavanje, stariji su nastavili druženje na polukatu hotela, a mi kojima nije bilo dosta plesanja na večeri, otišli smo u potragu za obližnjim disačem.

Pridružio nam se i vodič, te smo se tako u dobrom društvu zabavili i naplesali.

27. 12. 2010.

Nakon ručka krenuli smo na nastup u 14:30 h. Nastup se održao u općini Bayrakli a oduševljenje našim nastupom publika je nagradila gromoglasnim pljeskom. Svi su nas srdačno primili i dočekali. Presvukli smo se u autobusu i krenuli prema drugom bazaru. Imali smo priliku kupiti suvenire i poklone za obitelj. Čekao nas je još jedan završni koncert u Atlas Paviljonu koji je započeo u 20:30. Prije predstavljanja pojedinih grupa Cenk Bosnali održao je svoj koncert. U sat vremena predstavio nam se sa svojim hitovima. Prvi su nastupili domaćini, grupa iz Turske. S nestrpljenjem smo čekali naših 5 min. Plesali smo“ Zagorje“, i nakon toga vodič Cagdas i naš voditelj Jurica pridružili su nam se na pozornici te smo tako zajedno otpjevali pjesmu Jinijel. To je bilo naš posljednji nastup na ovom putovanju.

Stigli smo u hotel gdje smo pripremili iznenađenje za Maju koja je slavila rođendan. Uz tortu i razne slastice i zajedničko druženje proslavili smo Majin devetnaesti rođendan. Prošle godine je slavila u Sofiji, ove godine u Izmiru a slijedeće - tko zna. Mala se fakat razbacala po cijelom svijetu!

28. 12. 2010.

U 9:00 h u autobus i na izlet. Vodič koji izvrsno govori hrvatski jezik približio nam je prilikom vožnje povijest Turske. Svi sudionici festivala sudjelovali su na zajedničkom izletu. Nakon sat i pola vožnje stigli smo do prvog odredišta tj. turističkog sela Sirice. Selo je poznato po voćnim vinima. Imali smo priliku kušati vino od maline, borovnice, marelice. Budući da je to turističko selo, najveći interes bio je kupnja razglednica. Posjetili smo Baptističku crkvu. Pljusak nas je malo osvježio i pomalo umorni krenuli smo prema kući Blažene Djevice Marije u Ephesu. Prilikom vožnje uživali smo u pogledu na maslinike i svježe mandarine. U Ephesu nam je poslužen ručak. Vodič nas je upoznao sa znamenitostima. Vidjeli smo krstionicu, kuću Blažene Djevice Marije, pili smo vodu za sreću, zdravlje, bogatstvo, pisali smo na papir želje koje upućujemo Mariji. Vidjeli smo i ostatke gimnazije i spomenik Blaženoj Djevici Mariji. Putem smo uživali u pogledu na Adoland, zabavni park. Vozili smo se pokraj Kuštur plaže, narodne plaže, tvrđave Golub, spomenik Ataturku, satu u obliku kule. Budući da nas je pratio pljusak nismo vidjeli Grčku na drugoj strani obale. Mjesto smo razgledali autobusom. Putem do hotela pjevali smo karaoke. Svi su dobili priliku da pokažu svoj skriveni talent. Stigli smo u hotel oko 18:00 h. Spremili smo kofere, odjavili se u hotelu te krenuli na završnu večeru u 19:00 h. Prilikom večere podijelili smo sve svoje poklone a naravno da su licitarska srca svi htjeli. Cure su se sprijateljile s Makedoncima te su se licitarska srca našla oko vrata više simpatičnih Makedonaca. Primili smo zahvalu, poklon i buket cvijeća. Pozdravili smo domaćine i krenuli na put u 22:00.

29. 12. 2010.

Nakon što smo prespavali cijeli noć u 07:00 h svi smo se lagano počeli buditi jer smo stigli do Turske granice. Ovaj put trebali smo samo izaći van iz autobusa. Prtljaga nije išla na dodatnu provjeru. Isti postupak ponovio se i kod granice sa Bugarskom. U 08:00 stigli smo u Bugarsku. U 12:00 sati odmor na benzinskoj. Autobus se razbudio, kupilo se tradicionalno pivo “Zagorka”. Jasmin, Zoran, Vlatka i Jurica postavili su stol za kartanje. Morali smo se priviknuti na zimu. Sunce nas je grijalo iako je vani bilo – 5 . Krenuli smo prema Srbiji. U 14:00 sati stigli smo u Srbiju. Uz kartanje i pjesmu vrijeme je sve brže prolazilo. Odbrojavali smo minute do dolaska u Zagreb. Oko 23:30 stigli smo u Prečko. Roditelji su nas već nestrpljivo čekali. Svi živi i zdravi vratili smo se svojim kućama. Još jedna avantura je iza nas. Sigurna sam da će nam ovo zajedničko putovanje ostati u najljepšem sjećanju.

Važna obavijest: Ovim putem obavještavamo sve poznanike da prilikom našeg puta nismo vidjeli ni Šeherezadu ni Onura, ali smo sreli puno, ljubaznih i simpatičnih mladih ljudi koji su nam omogućili da naš boravak u Izmiru prođe u najboljem redu. Još jednom se zahvaljujemo Aylin, Zeynep, Cagdasu, Ašiku i mnogim drugima.

Valentina i Nenad